Možete li nam reći nešto o sebi?

Profesorica sam engleskog jezika u Elektrotehničkoj školi Split. Majka sam dvoje djece. Zaljubljenik u prirodu i adrenalin kojemu je velika kava s hladnim mlijekom životno bitan faktor u jutarnjoj smjeni. #općepoznato

Što Vas je navelo na karijeru profesorice i smatrate li da ste donijeli ispravnu odluku?

Negdje između želje da budem stjuardesa, arheolog u maniri Indiane Jonesa i glavni vokal AC/DC-a, iskristalizirala se moja ljubav prema engleskom jeziku i umjetnosti te sam tako i upisala Povijest umjetnosti i Engleski jezik. Jedno sam vrijeme radila kao turistički vodič i htjela obavljati posao kustosice u muzeju. Međutim, dobila sam priliku za rad u školi, prihvatila je iz znatiželje te vrlo brzo shvatila da mi se to sviđa i da se mogu zamisliti u toj ulozi na duge staze. Društvo u kojem je posao nastavnika sve manje statusno i materijalno cijenjeno može djelovati vrlo demotivirajuće za kvalitetno obavljanje ovog vrlo lijepog i časnog zanimanja. Ipak, volim biti u razredu s učenicima. Posao nastavnika i edukatora nešto je što me čini sretnom i zadovoljnom, ali me i konstantno motivira na rad na sebi. Iz današnje perspektive, nakon 16 godina rada u nastavi, i dalje smatram da sam donijela ispravnu odluku.

Kako je spoznaja da bolujete od karcinoma utjecala na Vas?

Suočavanje s dijagnozom karcinoma bila je prekretnica u mom životu nakon koje ništa više nije bilo isto. Malo šta čovjeka može prodrmati tako jako i bolno kao spoznaja da je ozbiljno bolestan, pogotovo kad vam se to dogodi u najboljim godinama života te danas smatram da su sve godine života najbolje godine. Poznati japanski pisac Haruki Murakami lijepo je rekao : „Kada preživiš oluju, nećeš biti ista osoba koja je u nju ušla. Tome oluje služe. „ I to je upravo tako. Kako sam se kroz proces liječenja rješavala karcinoma, tako sam se nekako opraštala i sa starom Ivanom, onom prije dijagnoze i upoznavala novu (nevjerojatno fantastičnu ) osobu koja se rodila u toj borbi. Karcinom je bio velika borba, ali i velika lekcija iz koje ne izlaziš nepromijenjen.

Možete li nam reći malo o svojim mukama tijekom bitke s karcinomom te što Vas je „držalo u borbi“?

Taj period bio je jako težak i mučan i iako je aktivno liječenje trajalo osam mjeseci, meni se činilo kao cijela vječnost. Često su mi ljudi znali reći kako im se čini da sam sve to odradila s osmijehom na licu, ali to je daleko od istine. Bilo je mnogo kriznih trenutaka. Bila sam fizički preslaba, ovisna o drugima i uplašena. Iako sam se borila za život, nikada o sebi nisam razmišljala kao o bolesnoj osobi. U mojoj glavi od prvog dana ugnijezdila se vrlo jasna i nepokolebljiva misao da je to samo jedna ružna faza, trnoviti put kojim trebam i hoću proći kao pobjednik. Najveći motiv za borbu bila su mi moja djeca. Bili su jako mali u to vrijeme, zbunjeni promjenama koje su nastale, nisu shvaćali ozbiljnost situacije, trebali su me u svakom pogledu, a ja sam samo željela da im se što prije vrati zdrava mama.

Nakon uspješnog oporavka postali ste aktivni u mnogobrojnim udrugama i akcijama poput Think Pink, Casper, Race for the Cure itd. Kako ste se odlučili sudjelovati u njima?

Da, nakon oporavka krenuo je čitav niz akcija. Osjećala sam potrebu da napravim nešto. Liječenje je iza mene, zdrava sam i ponovo sve mogu sama. Sad je moj red da od svega ružnog što je bilo napravim dobru stvar, nešto što će biti od društvene koristi. Jedna sam od osnivačica Udruge Caspera, udruge žena liječenih od karcinoma, koja ženama pruža konkretnu psihološku pomoć i suradnju s timom stručnjaka za vrijeme i nakon liječenja. Involviranje učenika Elektrotehničke škole krenulo je pomalo i spontano kroz rad na satu razrednika. Naišla sam na dobar odaziv kod svojih učenika i to me je ponukalo da krenem dalje u tom smjeru. Sudjelovali su na humanitarnoj utrci Race for the cure u kojoj su kao znak potpore oboljelima istrčali 5 km, a već četvrtu godinu zaredom doniraju sredstva projektu Nisi sama, ideš s nama koji oboljelim ženama osigurava besplatan taksi prijevoz na kemoterapiju. Ja sam odgajatelj i edukator. U mojoj učionici ne svodi se sve na lekcije iz engleskog jezika. Vrlo često su im potrebne i lekcije iz stvarnog života. Vodila sam se mišlju da karcinom mladim ljudima može zvučati manje strašno ako se o njemu priča jer je, nažalost, sveprisutan. Ujedno je predivno i jako motivirajuće vidjeti koliko količinu empatije i emocionalne zrelosti mladi ljudi posjeduju.

Nedavno ste bili ključna figura u takozvanoj Bradatoj aukciji prikupljajući velike svote novca u dobrotvorne svrhe te ste u akciju uključili učenike raznih škola čime ste se osvrnuli na veliki problem i naveli učenike na dobročinstvo. Jeste li postigli svoj cilj tom akcijom?

Bradata aukcija netipična je humanitarna akcija u koju sam učenike uključila u studenom 2021. godine i definitivno najdraži događaj do sada. Cijela je akcija pokrenuta u sklopu školskog projekta Ne brijem se, ali brijem na zdravlje kojim sam se priključila obilježavanju globalnog pokreta Movember (naziv nastao spajanjem riječi moustache i November) s ciljem osvještavanja prevencije kada su u pitanju karcinomi od kojih obolijevaju muškarci, a s obzirom da je Elektrotehnička škola Split pretežno muška škola, uključivanje u akciju činilo se kao izvrstan potez. Desetak je najupornijih „bradonja“ iz škole puštalo bradu i/ili brkove mjesec dana i njihove brade stavljene su na razredne aukcije, a momci su na završnoj zabavi dobili uslugu profesionalnog brijanja. Skupila se poprilična svota novaca koja je donirana Županijskoj ligi protiv raka Split. Snimili su video podrške koji je pobrao velike simpatije javnosti na društvenim mrežama. Oduševljena sam njihovim angažmanom i ustrajnošću da bradu ne obriju čitavih mjesec dana ne bi li skrenuli pozornost na tako bitnu stvar kao što je briga o vlastitom zdravlju. Sudeći po njihovim reakcijama i oni su zadovoljni i sretni i vjerujem da je ovo prva u nizu Bradatih aukcija u kojima će Elektrotehnička škola sudjelovati. Moj cilj je postignut, ali bih voljela da se u akciju dogodine uključe i moji kolege i svojim primjerom potaknu druge učenike. Vjerujem da će nova Bradata aukcija biti još bolja i zabavnija, a ja ću biti u potpunosti zadovoljna tek kada na aukciji završe i brade profesora Nikole Muslima i Mate Gorete.

Kakve su bile reakcije učenika među kojima se mnogi ugledaju na Vas?

Lijepo je čuti da si nekome inspiracija. Vjerujem da svi tome težimo. To je najveći dokaz da ste na dobrom putu i motiv za dalje. Reakcije učenika su, kao što sam već rekla, uvijek bile pozitivne. Dojma sam da ih veseli biti dio takvih akcija. Sudjelovati i biti dio kotačića koji čini razliku.

Kakvi su vam budući planovi u kontekstu ovakvih akcija te hoće li oni uključivati vaše učenike?

Imam mnogo ideja i entuzijazma i svakako planiram i dalje svoje učenike uključivati u akcije ovakvog tipa. Jako su kreativni i voljela bih čuti i neke njihove prijedloge. Računam na njihovu podršku i odaziv jer upravo oni cijelu ovu priču čine tako posebnom.